Samo ti je nebo granica…
Ako govorimo o tvojim sposobnostima, željama za napredovanjem i trudom koji ulažeš do cilja.
No, da bi mogao smisleno i s dobrom strategijom ići prema tom cilju potrebna je disciplina. Trebamo znati reći ‘sad je dosta blejanja u prazno’ i krenuti s radom. Ako imamo popis zadataka koje trebamo obaviti taj dan, do određenog vremena koji smo si zadali, ti zadaci trebaju biti riješeni.
Sjećate se dosadne domaće zadaće iz škole? Onaj jedan predmet koji nam nikako nije išao od ruke? E, na tom primjeru su nas roditelji učili granice zbog kojih danas imamo odličnu disciplinu ili smo i dalje aljkavi. Sve ovisi o nama i našem trudu.
No, što to znači da su nam roditelji postavili granice na primjeru domaće zadaće?
Ako smo imali zadatak koji smo trebali obaviti, imali smo i postavljen vremenski period, kao i nagradu za odrađeno – naučili smo da disciplinom dolazimo do obavljenog zadatka. Onog koji nam je u početku išao na jetru, a obavili smo ga jer su nas roditelji zainteresirali super nagradom (motivacijom).
Takvo ponavljanje zadataka i pozitivno postavljanje zadataka ‘Kad napišeš domaći xy predmeta, moći ćeš igrati igrice’, omogućit će nam da i zadatke u odrasloj dobi jednostavnije rješavamo pojednostavljivanjem situacije.
U psećem ponašanju granice su kada dođemo do semafora i damo znak ili glasovnu naredbu psu da se zaustavi i čeka, i on to napravi.
Kao i u primjeru sa zadaćom, za usvajanje te granice bilo je potrebno više puta ponavljati ovu situaciju i psa nagraditi svaki puta pri izvršenom zadatku.
Za oba primjera važno je ostati dosljedan onome što tražite (od psa, djeteta ili sebe), a na pokušaje kršenja granica mirno odbaciti takve ideje jednostavnim ‘Ne‘.
Kada znamo da postavljenim granicama spriječavamo neželjeno ponašanje, imat ćemo moćan alat jasnijeg definiranja odnosa i granica u odnosu: što želimo i što ne želimo.
Stoga nije netočna ona izjava da druga osoba počinje od mjesta gdje smo mi završili.
Što ako tek sada učimo postaviti granice?
Ako nikada nismo naučili pravilno postaviti granice znamo se osjećati ljuto, povrijeđeno, tužno, a može nas pratiti nemir i osjećaj krivnje koji nećemo znati od kuda dolazi dok ne odlučimo verbalizirati svoje zahtjeve.
Nemojte se mučiti, zapišite si koje granice i ponašanje za vas predstavlja poštovanje druge osobe i odnos kakav želimo. Razmislite o svojim vrijednostima koje unosite u odnose, kakva su vam ponašanja ok, a koja ne. Kako se vi ponašate? Pitate li kada vam nešto nije jasno ili sami dođete do nekog zaključka – pa skladno tome i nosite emociju uz taj zaključak?
Tko ste vi i što je vaša životna vizija?
Budite iskreni u odgovorima i već ste na pola puta do jasnijih granica. Uzmite si vremena koliko je potrebno kako biste došli do ovih odgovora. Neka odgovori budu što jasniji. Nemojte se osuđivati, to ste vi i u redu je imati te zahtjeve.
Prihvatite onaj dio sebe koji ste potisnuli ili ga tek otkrivate.
