Koliko puta vam je zapela neka pjesma u glavi? Što god napravili – ne ide van! Ma upalim ja i cijelu novu plejlistu, ali je dovoljan trenutak nepažnje da se ‘pjesma mučiteljica’ ponovno ušulja u uho.
Otpjevamo ju toliko puta da već osluškivanjem melodije znamo o kojoj se pjesmi radi, svaku riječ pjesme, svaku pauzu u kojoj ćemo uzeti predah od vrištanja od uzbuđenja.
Znamo li stvarno značenje pjesme? Jesmo li pročitali tekst?
Koliko puta nam se na isti način ušuljaju u glavu misli o nama samima – da smo nedovoljno dobri, da vrijedimo manje ili da nešto ne znamo i da ne zaslužujemo?
Zbog toga kreće uspoređivanje, pa pretjerano razmišljanje, onda paničarenje – i dođemo do iscrpljenosti u kojoj nam nitko nije prijatelj. Ni mi, ni prijatelji, ni partner, ni obitelj, ni svi naši suradnici!
Nema prijatelja dok su nam misli okupirale osuđivačke ideje i napadi na nas same!
Kako smo došli do toga da tako loše mislimo o sebi? Što da radimo? Kako si možemo pomoći?
Jako je jednostavno pisati o načinima kako spriječiti unos loših misli koje nam nikako ne koriste. Puno je teže stvarno to i učiniti.
Pokušajmo prvo normalizirati činjenicu da imamo misli koje nam ne koriste u danu, u odnosima, u životu.
Cilj tih misli je da se osjećamo loše kada razmišljamo o sebi, da uspoređujemo sebe s drugima, da zaustavimo funkcioniranje našeg života.
Želite li to stvarno napraviti sebi?
Sigurna sam da ne!
Sljedeći put kada se uhvatite da razmišljate loše o sebi u bilo kojem kontekstu podsjetite se da ste vi zlatna sredina.
Uvijek ima netko lošiji i bolji od nas, ali nikad nema netko tko je veća sredina od nas samih!
Nemojte biti loši prema onima koji još uče doći do vaše razine, a od onih koji su na višim razinama upijajte sve što vam koristi.
