Ovo nije tekst o tvojim porocima.
Ovo je tekst o razlozima zašto ne uspijevaš prevladati ponašanje kod psa od kojeg ti se kosa diže na glavi.
Ovo je poziv da normaliziramo svoje reakcije i odustajanja od treniranja koje ne donosi rezultate.
Znam da u glavi već imaš slike treniranja sa psom koji te povlači, koji laje u prazno i ne čuje da si ga dozvala.
Znam da ti se puls ubrzao na pomisao na šetnju sa psom koji živi u strahu od svega što može sresti u vašem kvartu.
Znam da te boli ruka i da tvoja leđa ne misle najbolje o tvom psu koji želi pozdraviti svakog čovjeka i psa, ili još bolje potegnuti te samo da potjera mačku koju je uočio na kraju ulice.
Ovo su naši stvarni psi, oni s kojima živimo, koje volimo i želimo oblikovati u verzije s kojima živimo opušteniji život.
Ako želiš graditi uspješan odnos sa psom, onaj s kojim si stvarno zadovoljna, moraš promijeniti ustaljene navike koje te nisu dovele do ponašanja koja želiš.
Koje god da je ponašanje u tvojoj glavi i kojem težiš, ako ne radiš ništa što će te dovesti do stvaranja dobre staze prema njemu, neće se samo odjednom posložiti.
Zaboravi to.
Baš kao i ti, odustala sam nebrojeno puta prije nego sam došla do zlatne formule stvaranja uspješnog odnosa sa psom.
Za uspješan odnos sa psom moramo njegovati ove tri stavke:
- Rutinu
- Zabavu
- Napredak.
Rutina nam daje sigurnost u svakodnevnom životu sa psom. Navikavamo psa na ponašanja i aktivnosti kroz dan koje ponavljamo uvijek u isto vrijeme (+/- 15 minuta).
Hranimo ga svaki dan u isto vrijeme.
Šetamo ga uvijek u isto vrijeme.
Imamo jednu najdražu rutu šetanja na kojoj dopuštamo psu da trči, skače, divlja u okvirima naših pravila za psa.
Zabava je rezervirana za nas jednako koliko i za psa. Zabavljamo se u slobodno vrijeme. Skrivamo se od psa, naganjamo se po stanu. U toj najdražoj šetnji stvaramo našu izmišljenu igru.
Zabavom se opuštamo od svih teških pitanja na koja odgovaramo kroz dan, teška pitanja koja postavljamo drugima i od razgovora nakon kojih se osjećamo kao da nas je nešto pregazilo. Tko može biti tmuran uz psa koji ga poziva u igru?
Napredak je beba mame rutine i tate zabave.
Ako se koristimo s te dvije stavke i povremeno testiramo psa na sitna ponašanja, otkrivamo koliko napredujemo ili nazadujemo u odnosu.
Ako svaki dan idemo u isto vrijeme u šetnju i želimo da pas sjedne prije oblačenja i stavljanja ogrlice i do sada smo to nagrađivali, nakon nekog vremena nagovijestit ćemo odlazak u šetnju ustajanjem i pozivom psa u šetnju (idemo šetati?), a on će već čekati na svom mjestu.
Ako prije povratka iz najdraže šetnje psu prvo staviš ponovno povodac, on će nakon nekog vremena ponavljanja te rutine sam doći do tebe na mjesto gdje mu ponovno zakačiš povodac.
Zabava je zaslužna za to što si zanimljiva svom psu.
Zbog te zabave on nema želju istraživati druge stvari.
Zato što zna da se možete zajedno zabaviti, možeš sada početi ubacivati mala testiranja učenja novih ponašanja.
