Realnost nas puno više zaboli kada su u pitanju naši ljubimci.
Volimo ih od prve sekunde, a ljubav ne prestaje čak ni kada više nisu tu s nama. U sjećanjima žive, dom je ispunjen njihovim fotkama, društvene mreže pamte svaku našu lijepu riječ koju smo ispisali o njima.
No, ništa nam to ne vrijedi sad kada nema našeg psa.
Iako svi idemo s mišlju – neće naš pas tako skoro nas napustiti, pa nekada i vrištimo na njega jer je napravio budalaštinu. Zaboravimo na sve tehnike, mir i ljubav je odsutna tih nekoliko sekundi jer: ‘budala se zatrčala na mačku’, ‘popeo se na stablo za vjevericom’, ‘zapeo u grm jer je trčao za mišem’.
Nakon akcije spašavanja ne možemo doći sebi od smijeha jer da nije njega, nikad ne bi puzali u grm ili se penjali na stablo spuštati ludog psa.
Uz njih doživimo stvari o kojima nismo ni sanjali, a naučimo…
Naučimo se bolje nositi sa sadašnjošću, voljeti i iskazati svoju ljubav, ne biti zajedljivi prema drugima, ne željeti loše.
Ali, nismo spremni pozdraviti se s ljubimcem.
Čak i kada njegovo tijelo kaže da je došlo vrijeme, sjetimo se svega što smo prošli s njim i ne želimo odustati, baš kao što on nije odustao od nas kada smo bili ljuti, živčani, tužni… Želimo okušati sreću, znanje, tražiti pomoć od svih – samo kako bismo imali još malo vremena s našim ljubimcem.
I veterinari se pozdravljaju sa svojim pacijentima
Ako se radi o teškoj bolesti koja crpi vašeg ljubimca , veterinar bi vam mogao savjetovati eutanaziju. Vlasnika ništa ne obvezuje na izvršenje eutanazije, no veterinarka Iva Pejnović navodi da često oni koji su odbili eutanaziju poslije kažu da su ipak trebali poslušati stručnjaka.
ŠTO JE EUTANAZIJA? @at_vet_ambulanta
Eutanazija je izazivanje smrti životinje na bezbolan i dostojanstven način kako bi se prekinula njena patnja i bol kod neizlječivih i teških bolesti, te mora biti medicinski opravdana.
Teška je to odluka i mora biti donesena iz nesebične ljubavi prema svom ljubimcu, a veterinari su tu da vam olakšaju taj nemili događaj, kaže veterinarka Iva.
“I mi (veterinari) opraštamo se od svojih dugogodišnjeg pacijenta. Iako nam nikada nije lako, to je trenutak kada moramo pokazati svoju empatiju i srdačnost. Nerijetko u tim iznimno teškim trenucima moramo biti i psiholozi vlasnicima ali i ostati sabrani i hladne glave. Osobno svaka eutanazija me rastuži i nepopravljivo obilježi dan, a gotovo uvijek plačem s vlasnicima. Moja osobna praksa je, iako je vlasnicima to možda teško gledati, zamoliti vlasnike da ostanu uz svog ljubimca do trenutka kada izgubi svijest”.
Pejnović vlasnicima nakon gubitka ljubimca savjetuje da što prije nabave novog ljubimca kao novi fokus, novi izvor sreće, radosti i neizmjerne ljubavi, a većina to i napravi nakon što preboli gubitak.
Veterinarka zaključuje, smrt je nažalost dio života, ali uspomene žive vječno u našim glavama i srcima.
ŠTO TREBAM ZNATI O EUTANAZIJI? @at_vet_ambulanta
Sedativom se umiruje životinja (premedikacija) kako bi se smanjio strah i anksioznost. Zatim se daje anestezija zbog koje životinja pada u san, a sama eutanazija provodi se ubrizgavanjem farmakološke tvari koja spada u skupinu barbiturata odnosno depresora središnjeg živčanog sustava te se zaustavlja disanje i rad srca. Životinje prilikom anestezije ili eutanazije ne sklapaju oči.
Nama pak, vlasnicima teško je prihvatiti surovu realnost – sutra ćemo provesti prvi dan bez našeg psa s kojim smo zadnjih 15 godina imali uhodanu rutinu: doručak, šetnja, igra, drijemanje, šetnja, maženje, večera, razgibavanje pred spavanje.
Od sutra stvari će biti drugačije.
Jedino što vidimo je promjena koju nam je teško prihvatiti. Gubimo rutinu, a zauzvrat dobijemo hrpu slobodnog vremena s kojim ne znamo što ćemo.
Okruženi podsjetnicima na ljubimca s kojim smo se upravo pozdravili javlja se tuga, usamljenost, razmišljamo o tome kako više nikada nećemo imati novog ljubimca, teško nam je vidjeti vlasnike sa psima, čak se pomalo izoliramo od drugih – jer nitko nas nikada nije tako dobro razumio kao naš pas.
Teško obavljate zadatke, gubite san, apetita više nemate…
Sve su to prirodni procesi žalovanja.
No važno je da ne zaglibite u njih do te mjere da si zagorčate život. Vaš ljubimac bi vas sada oraspoložio I dao vam onu volju da nastavite još taj jedan teški korak naprijed, a sada kada ga nema – napravite ga njemu u čast.
Ako se osjećate loše, imate misli koje vas ometaju u izvršavanju dnevnih zadataka, doima vam se da ste izgubili smisao života, teško vam se pokrenuti…
Obratite mi se putem maila paspomjeri@gmail.com.
Budite ona osoba kakva ćete uvijek biti za svog ljubimca.
