Kako se ti sabotiraš?

Očekuješ previše.

Od sebe.

Od svog psa.

Od ostalih.

Od vremena da će napraviti sve što si zamislila.

Očekivanja nisu loša i, trebamo imati plan, neki cilj kojem težimo.

Ako imamo psa koji reagira na druge pse i ljude, težimo psu koji ni ne doživljava prolaznike – pseće i ljudske. Ne predstavljaju mu ništa zbog čega bi reagirao.

Ako imamo psa koji povlači u šetnji, težimo psu koji šeće opušteno neovisno o njegovoj uzbuđenosti.

Ako imamo psa koji obavlja nuždu po doma, težimo psu kojem možemo pružiti vrijeme da se igra bez da mu pušemo za vratom.

Ako imamo psa koji skače i vrišti u vožnji, težimo psu koji ulazi s lakoćom u auto i promatra oko sebe u vožnji.

I dovoljno je napraviti dva dobra dana s napretkom da poletimo previsoko. Postavimo ljestvicu u svemir i čekamo svog psa da napokon prihvati naša očekivanja i krene se ponašati u skladu s njima.

Ponekad je dovoljan i napredak odmah prvi dan da nas potakne da svoju maštu i cilj pretočimo u vrijeme koje želimo uložiti u trening.

Koliko će trajati ispravljanje XY ponašanja?

Jesi li procijenila koliko će ti trajati treniranje i ispravljanje nekog ponašanja?

Jesi li se na živcirala jer je prošlo duže od očekivanog?

Jesi li odbacila mjerenje uloženog vremena ili se i dalje frustriraš?

Traje točno onoliko koliko smo dobro pristupili psu u radu i ispravljanju problematičnog ponašanja.

Ako se mučiš s nekim ponašanjem, a već treniraš neko vrijeme...

Zaustavi se i razmisli – radiš li to s prevelikim očekivanjima zbog kojih ostaješ razočarana psećim napretkom?

Ako ne znaš ocijeniti kako vam ide – rezerviraj svoje mjesto na virtualnoj kavi četvrtkom na Pas po mjeri profilu.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top