Jesi se kada zapitala na koju stranu okrenuti kolica – da dijete gleda prema prolaznicima ili prema tebi?
Promatram u šetnji mamu s djetetom od cca 9 mjeseci, taman onaj period kao kad štenci gnjave svojim grickanjem, ovo dijete zahtjeva svoju pozornost kroz bacanje stvari i povremenim urlikanjem. Mama poseže za najjednostavnijim ometalom u tom trenutku – pokazuje djetetu Elliotta i na trenutak ga upoznaje sa psom.
“Vau vau, vidi kako je lijep. Vau vau!” I odlazi bez mogućnosti da dijete stvarno i upozna vau vaua.
Da se razumijemo nastojim šmugnuti iz takvih situacija elegantno i neprimjetno, no volim educirati i uvest ću te u svijet pasa u tvom tempu. Kada su djeca u pitanju prvo ćemo upoznati sve zvukove koje će proizvesti dijete i pas, a tek onda idemo korak dalje.
Neću ti dopustiti da priđeš Elliottu bez prethodnog pitanja možeš li to i napraviti. Tako će i Elliott mirno čekati da mama s djetetom prođe i obavezno napraviti trik koji će obradovati dijete.
Ako nakon pitanja i dalje kažem ‘NE’, uslijedit će objašnjenje.
- Vratili smo se iz šume i jako je prljav.
- Vaše dijete je preuzbuđeno i to se ne sviđa Elliottu.
- Ometen je prethodnom situacijom, ali možemo šetati zajedno.
Bit ću slobodna u tumačenju maminog ometanja djeteta i zaključiti da je služilo za utišavanje djeteta dok čekaju zeleno na semaforu. Svaki dan provode 24 sata zajedno. Dijete je potrebno umoriti kako bi imala malo vremena za sebe. Prolaze tako pored nas ubrzanim hodom, cestom koja stalno ima nešto uzbudljivo u prolazu. Unazad tjedan dana imamo malog mačića i mamu macu koja svom malom potomku svaki dan nakratko pokazuje prolaznike.
Elliott na početku svake šetnje prvo ode pozdraviti mace, pronjuškati kuda su se sve kretale dok ga nije bilo i onda idemo dalje.
Gdje su još ostali psi, druga djeca, velika raskrižja, pa vlak, tramvaji koji prolaze. Za dijete je to igralište podražaja, a za mamu napokon malo mira i vremena za obavljanje drugih stvari, pa čak i razgovor s nekim drugim tko nije njeno dijete.
Ponovit ću pitanje s početka, jeste li razmišljali kako okrenuti kutiju na kolicima – prema sebi ili prema svijetu?
Sljedeća mama u prolazu imala je kolica okrenuta prema sebi, no i dijete je bilo sigurno 6 mjeseci mlađe od onog iz prvog primjera.
Dijete je spavalo, a mama je uživala u suncu koje joj miluje obraze u jutarnjoj šetnji.
Baš me zanima hoće li i ona uskoro okrenuti kutiju prema svijetu?
Dijete i pas u dobrom su starom izvoru zabave – tko će prvi pokleknuti u buljenju.
Šalim se, nisu. Što god da rade, okrenuti su jedan prema drugom jer na taj način ostvaruju kontakt. Malo se gledamo, malo se mazimo, malo se ljubimo, a onda i zajedno jedemo sve što nam serviraju. Zvuči poznato? (ni meni)
Kada radimo sa psom prvo s njim gradimo fokus na nas, a sve ostalo dolazi naknadno i uz obavezan fokus. To ne znači da nas pas religiozno gleda u oči i da se to ne prekida. Fokus znači da se pas kreće (na lokaciji gdje se šećemo) i u svakom trenutku zna gdje smo mi jer želi znati gdje smo i jer smo radili na njegovom povratku (i provjeri).
Elliott u šetnji šumom goni ptice ili otrči za tragom koji je nanjušio, istjera svoj zadatak i vrati se uz mene. Ne bojim se da će pobjeći od mene jer smo radili i gradili njegovu ‘provjeru’ gdje sam. Pa će tako trčati kroz granje 10 minuta, pratiti moj trag, doći do mene i otrčati dalje u svom pravcu. Kada idemo doma on će doći do mene i idemo doma.
Ako nije istjerao svaku pticu sa grane na koju laje morat ću ga pričekati od 5 do 10 minuta.
Tvoj pas možda kruži oko tebe i zahtjeva da mu bacaš lopticu, ili šeta s noge na nogu uz povremeno ubrzanje. Možda trči kao da je na misiji oboriti rekord u brzom trčanju, ali to čini nedaleko od tebe. Možda pak radi nešto sasvim stoto.
Zaključak bi bio, ‘kolica’ tvoga psa okrenuta su prema tebi.
Nameće mi se misao, kako mame (i tate) održavaju fokus svoje djece i koji su njihovi najbolji načini za zabavu a da nije izlaganje ubrzanom svijetu koji je nedodirljiv i prolazan?
