Pas može biti izvrstan kućni ljubimac, velika maza, suradljiv dovoljno da je zabavan za imati pored sebe, povjerljiv da šeta bez lajne i pristojan na lajni, motiviran hranom za dodatno učenje, ekspresivan, odličan prijatelj i društvo postojećim i novim psećim i ljudskim prijateljima;
Ujedno tako može biti noćna mora u rukama nove osobe. Može vrištati, dominirati druge pse, napasti čovjeka, tražiti svu pažnju.
Je li vam se to dogodilo kada?
Takvo ponašanje potrebno je iskopati iz pseće rutine i čovjekovog odnosa prema ljubimcu. Ljudi često previde da i pas treba biti psihički stabilan član društva, a ne samo lijepa figura još jednog nadolazećeg fotosešna.
Nažalost, pas često ljudima služi kao spužva za upijanje njihovih negativnih emocija i njime se bave samo u tim situacijama – kada trebaju ispušni ventil. Pas im služi kao utjeha, netko tko ih razumije i kada su svi drugi neuspjelo pokušali, ujedno pas uči da ako pokaže slabost ili ‘zaplače’ dobit će podršku svog čovjeka kojeg on uvijek razumije (baš i kad su svi drugi neuspjelo pokušali).
Stvara se empatija u tom odnosu zbog kojeg čovjek osjeća dužnost dopustiti psu da čini što ga volja i da se ponaša kako god on želi jer mu je on pomogao na mnoge načine u situacijama o kojima nikad neki ljudi neće znati. Ta iskrenost prema psu može biti izvrstan alat ako se iskoristi u rad i trening sa psom, a ne u proces činjenja psa psihički nemogućim za predati u tuđe ruke.
U prevedenom značenju…
Zamislite psa koji se nikad do sada nije linjao, sada baca dlaku sa sebe jer je van svoje sigurne zone i sve mu je strano; psa koji slini do mjere da dehidrira zbog paničnog vrištanja i dahtanja čim mu osoba izmakne vidokrugu; psa koji se ukopa u zemlju i ne zna niti jednu stvar izvesti na zahtjev iako se doima potpuno zainteresiran i spreman na suradnju.
Nije pas kriv zbog svog ponašanja, ponekad nisu ni vlasnici krivi, ali je važno da preuzmu odgovornost kada shvate što se događa. Svako ponašanje može se ispraviti ili popraviti do razine koja vam odgovara. Predbacivanja, optužbe i izgovori neće učiniti ništa što bi moglo popraviti situaciju, ali razgovor i potrebne informacije kako je došlo do neželjenog ponašanja i kako ga popraviti uz pomoć stručne osobe može biti itekako od pomoći.
U ovom slučaju teško je pomoći psu dok god je on psihički ‘slijepljen’ za svog vlasnika i nije u stanju funkcionirati bez njega.
Bilo kakvo odvajanje od njega psu čini štetu i stvara dodatnu traumu, a stavljanje psa u takve situacije neće olakšati ni vlasniku ni čovjeku kod kojeg je pas.
Pas ‘iskače iz svoje kože’ kada ne vidi drugi izlaz, kao što mi u strahu ili pod adrenalinom možemo svašta izgovoriti prijatelju, šefu, partneru (biraj svoju žrtvu), vrištati u noć, istrčati maraton ili imati panične napade zbog kojih se nećemo sjećati svojih djela.
Jeste li kada susreli psa s dvije ličnosti i kada bi se koja pojavljivala?
Pišite mi svoja iskustva na mail: paspomjeri@gmail.com
Do sljedećeg puta,
Tipkamo se.
