Odnosi su ključni za naš razvoj kao osobe i određuju put kojim ćemo koračati u životu. No, tko nas uči o odnosima? Kako gledamo na odnose? Je li to posao, nužan odnos koji moramo imati s nekom osobom, kako bi saznali kada nam stiže plaća, hoćemo li otići na piće nakon posla, možemo li provest dva tjedna u nečijem apartmanu preko ljeta?
Onda, tko nas uči o odnosima?
Na putu zvanom Život, susrela sam se sa raznim oblicima odnosa: učiteljica/učitelj – učenik, poslodavac – djelatnik, prodavač – kupac, neizbježno je i spomenuti odnose u obitelji.
Vjerujem da se dobro prisjetiti s vremena na vrijeme; – kome sam ‘trčala’ s novom pokretačkom idejom za dozu misli, tko me usmjerio na upoznavanje glazbe koja mi obilježava trenutke u životu, tko je vidio pravu mene iza zavjesa, koje uvijek tako spremno, imam kao štit pred drugima?
Uz obitelj provedemo većinu svog života. Promatramo odnose naših roditelja s njihovim prijateljima, kako zbijaju šale, vesele se, pokazuju svoje emocije.
Živimo s braćom i sestrama i normalno je da se nekad s njima i posvađamo, al uvijek se podržavamo i spremi smo pomoći međusobno kad netko od nas poklekne, osjećamo ljubav.
I što onda?
Zapitajmo se, širimo li svoje odnose s ljudima koji nas okružuju?
To je stvar svakog od nas.
Smatram da je naša dužnost vjerovati sebi i dopustiti si da stvaramo kvalitetne odnose. U svijetu postoje razni odnosi, nažalost, danas više govorimo o lošem utjecaju odnosa na razvoj djece. Zanemarivanjem moćne veze među ljudima; niče tjeskoba, ljutnja, pa čak i agresija.
U nastavku možete poslušati razgovor s pedagoginjom, etnologinjom, praktičarkom Gestalt psihoterapije i Terapije igrom, koordinatoricom projekata u Udruzi igra Majom Uštulicom, koja iz iskustva govori gdje je posijano zrno zla, koje izbija u vršnjačkom nasilju među mladima.
