Vršnjačko nasilje važna je tema koja postaje sve prisutnija u našem društvu. U začaranom krugu (vršnjačkog) nasilja možemo se naći u vrtićima, školi, pa čak na poslu od strane kolega ili nadređenih.
Važno je prepoznati koja je ‘naša uloga’ i kako zaustaviti nasilje.
Ono što nas dijeli od sudbine ‘onog koji vrši nasilje’ i ‘onog koji trpi nasilje’ leži u temeljima našeg odgoja.
Kao kod svake uloge koja nam je dodijeljena, a pogotovo ako smo uz nju dodatno etiketirani kao ‘nasilnik’ ili ‘žrtva’, pokušavamo od nje pobjeći – bilo to napadom ili pak lažima.
Uloge u vršnjačkom nasilju dijele se na promatrače, one koji trpe nasilje i one koji vrše nasilje.
‘Promatrači’ su najbrojniji. Mogu biti presudni u poticanju nasilja, podržavanju i skrivanju od autoriteta da se nasilje odvija u njihovoj neposrednoj blizini. A s druge strane, mogu ga zaustaviti pozivom starije osobe, roditelja, profesora, ili pak anonimnim pozivom udrugama koje se bave sprječavanjem nasilja među vršnjacima.
‘Oni koji trpe nasilje’ iskaču iz generacijskog pogleda na ‘normalno’. Okidač da netko postane ‘meta’ mogu biti boja tenisica, bilježnica s ‘krivim’ likom na koricama, govorna mana ili nova frizura. Okidač, zapravo, nije bitan, on je samo razlog zbog čega dolazi do nasilja. Osoba koja trpi nasilje nije kriva za to nasilje.
‘Oni koji vrše nasilje’ takvo ponašanje smatraju ‘normalnim’ jer su tako naučili. To znanje nisu oni odabrali već im je nametnuto. A njihovo ponašanje je poziv u pomoć.
Važno je ne diskriminirati i pokušati pomoći.
U nastavku možete poslušati razgovor sa psihologinjom i predsjednicom udruge Hrabri telefon Hanom Hrpak, profesoricom psihologije i voditeljicom razvoja programa udruge Djeca Prva Natalijom Stanković i profesoricom psihologije Marijom Crnković iz Poliklinike za djecu i mlade grada Zagreba.
Nasilje u društvu javlja se poput korova, a jedino što nam može pomoći da ga iskorijenimo je upornost, strpljenje i ‘njega okoline’.
VRŠNJAČKO NASILJE zahtjeva pogled iz nekoliko različitih gledišta. Do sada ste mogli pročitati kako loš ili dobar odnos roditelja i djeteta može utjecati u prepoznavanju nasilja, otkriti tko su promatrači u takvom odnosu i koja je njihova uloga, te tko postaje ‘onaj koji trpi’ i ‘onaj koji vrši’ nasilje.
U sljedećim objavama više ću govoriti o generacijskim izazovima u prepoznavanju nasilja, te rehabilitaciji djece koja su bila dio vršnjačkog nasilja.
