Svi mi vlasnici pasa imamo sigurno bar još jednu dodatnu lajnu za našeg ljubimca. Oni koji su više radno orijentirani birat će duge radne lajne od pet i više metara, vlasnici kojima je važnije da njihov pas ne osjeti koliko mu je ‘ograničeno’ kretanje posezat će za flexicama, mi – nabrijanovići – rovat ćemo po dućanima dok ne nađemo najpraktičniju lajnu.
Koja je to?
Po meni je najpraktičnija lajna ona s čvrstim kopčalom, mogu namjestiti dužinu ovisno o situaciji, široka je i mogu je ‘okačit’ na ruku ako poželim, a u šumi ću je prebaciti preko sebe i neću ni skužiti da ju nosim.
Mnogi se neće složiti jer za njih je najpraktičnije pustiti psa da landra svojim putem.
Osobno, unazad nekoliko godina često sam se živcirala psima baš te kategorije – onaj koji dolijeće do mene imala ja jednog ili 5 pasa na lajni uz vlasnike koji samouvjereno dovikuju da je njihov pas ‘dobar i da neće ništa’.
Čestitam dragi vlasnici! I ja imam odličnog psa, ali nekada ni pas sa svim bihevioralnim diplomama neće dobro izreagirati ako ga odjednom ‘jaši’ pas kojeg nije očekivao u svom prostoru.
To je kao da ja svim tim vlasnicima iz čista mira skočim na glavu i kad vidno pobjesne, kažem ‘kakvo je to ponašanje, ovo je slobodna država’, ili da povežem priču s nadolazećim Božićem i snijegom kojeg svi priželjkujemo – zamislite, kako bi vlasnici pasa reagirali da ih gađate u lice snježnim grudama.
Nemojte navedene situacije shvatiti kao izazov i stvarno ih napraviti.
DA lajnama u kvartu, gradu i na svim mjestima gdje je puno ljudi i pasa. Ako svog psa šećem na lajni i uz mene je dok prolazimo pored tebe i tvog psa, jasno ti dajem do znanja da se NE ŽELIM družiti u tom trenu. Sigurno postoji razlog koji ne trebam naširoko obrazložiti da bi ga uvažili.
Ako pak više volite omogućiti slobodu svome psu u šetnjama. Go for it – ali poštujte ‘korona udaljenost’ i pozovite psa kada vidite drugog ususret, ili ako niste u stanju kontrolirati psa, stavite ga na lajnu dok drugi pas ne prođe vašu lokaciju.
Flexice nikako ne volim. Pokušajte me razuvjeriti.
Kada ih vidim već mi se u glavi vrti scena kako će dođi do petljanja lajni i pas će imati svoje neko neobjašnjivo poluđenje koje će još dodati na petljanju uzica. U međuvremenu će proći još 5 automobila i pukom srećom će pas izbjeći smrt.
Ma joj… Razuvjerite me da su dobre.
Sloboda u kontroliranim uvjetima
Na pitanje ‘a vi nećete svog psa pustiti da se istrči?’ odgovaram edukacijom.
Ako želim da se Elliott istrči, pripremit ću i sebe psihički, navući svu opremu na sebe i idemo baciti đir u šumu ili po kvartu u vremenu kada nas nitko neće omesti u tome. Najčešće je to jutro prije doručka ili večer prije večere.
Ne, nisam toliki zaljubljenik u trčanje da Elliotta samo istrčavam dok sam i ja u trčanju. Ako želim da se pošteno istrči odem u šumu gdje smo daleko od civilizacije, ali ne predaleko da su divlje životinje oko nas. Ili odem u dog park, na nasip, ili Dubravkin put.
Shvatili ste, na mjesta koja su namijenjena takvom tipu psećeg slobodnog landranja. Na nasipu i Dubravkinom putu često zna biti gužvovito, pa izbjegavam odlaziti u špici dana jer to bi samo značilo šetanje na lajni da se prolaznici ne prestraše Elliottovog pozdrava.
Sloboda kad god i čim prije
Apsolutno podržavam, ali neću se pobuniti ako čujem da je netko kažnjen novčano zbog šetanja psa bez lajne.
Kako to?
Dosadašnje iskustvo naučilo me da mnogi vlasnici onog trenutka kada puste psa s lajne više ne prate što pas radi, gdje je, kome smeta i tko ga sad šeta.
Ne želim šetati tvog psa, ne želim ga nametnuto učiti ponašanju, ometa me i dozovi ga k sebi.
Puno prije nego uopće dođe do mene.
Među odgovorima koje sam dobila na pitalice o načinu šetanja pasa jedan je bio – poštivanje tuđeg prostora. Psi su slobodni, mogu istraživati, trčati, ostavljati trag gdje god hoće i zadržati se koliko god dugo žele, ali kada su pozvani su uz vlasnika kako bi prolaznik neometano mogao proći.
Mi vlasnici pasa znamo previdjeti da ne vole baš svi životinje i ne žele da ih nas pas njuši, skače oko njih, pozdravlja ih lajanjem (ili kako to volimo ublažiti – razgovorom u svom tonalitetu). Za manje nesporazuma bi bilo idealno kada bismo prihvatili tu činjenicu i bar to kratko vrijeme imali pse pod kontrolom.
Nekontrolirana pseća sloboda do katastrofe
Možda je bilo u pitanju pseće ‘označavanje’, dosađivanje i pačje praćenje ili pak nasrtanje na psa i tebe do ozljede.
Sličnu priču dobila sam u inboks upravo potaknutu pitalicama o šetanju pasa. Nakon dugog niza godina napominjanja da psi minimalno trebaju imati ogrlice kako bi se nad njima imala kontrola, njihova vlasnica je redovito ignorirala naputke.
Jedan od pasa uvijek bi režao na psa u prolazu. Kada je pas uzvratio režanjem, dogodio se kuršlus. Teško je kontrolirati pse kada dođe do toga i dok su na lajnama, a kamoli kada kreću dva bez lajne i ogrlice na psa koji im je u tom trenutku – onaj kojeg se napada.
Ako želite naučiti raditi sa svojim psom kako biste sigurno mogli šetati s njim s onoliko slobode koliko mu želite dati, javite mi se na mail paspomjeri@gmail.com i dogovorite svoj termin individualnog rada.
