Usponi i padovi u radu sa psom

Trening pasa nije ravna crta.

Želimo imati istreniranog i dobro odgojenog psa i često postupamo prema svakom psu na jednak način. Ovdje neću pisati o izborima metoda, pristupa i psećih stručnjaka, o tome sam pisala u prethodnom članku.

Štene nije dovoljno fokusirano kao odrasli pas, niti će odrasli pas biti dovoljno suradljiv ako ne uoči da nema nagrade za to što radi. Uz to ubacimo i još raznolikost pasmina s kojima se susrećemo. Svaka po sebi posebna nečim.

Za dobru pripremu, lakše otkrivanje pseće motivacije za rad, korisno je otkriti više o svome psu. Testirati na što reagira zaigrano I spremno za rad, a što ga ne zanima čak ni ako mašemo pred njim time.

Kako motivirati sebe kada se nađemo pred zidom u treningu sa psom?

Ispričat ću vam svoje iskustvo s Elliottom.

Pred kraj Elliottovog pubertetskog razvoja mučila sam se da ga motiviram na rad. Imala sam planove što želim naučiti s njim i u kojem roku. Ja sam maštala, Elliott je pobijao sve moje rokove odbijanjem na suradnju.

Frustriralo me stajanju u mjestu i trudila sam se ne prenijeti frustracije na njega. Sigurna sam, nisam uspjela u tome.

Pokušala sam nešto drugo – duge šumske šetnje.

Odgovarale su mi šumske tišine i ugodni prirodni zvukovi, a Elliott je napokon pročistio glasnice urlanjem za svim što je poletjelo ili doletjelo.

Idealno se poklopilo da u tom periodu nisam imala mogućnost upisivanja tečajeva, pa smo ostali na šumi i dugim šetnjama za istraživanje.

Tri mjeseca nakon, pokušala sam ponovno. Bez drugih ljudi, već samo Elliott i ja – istražujemo što možemo zajedno.

Krenuli smo s trčanjem, mojom najvećom preprekom do tada. Ovog puta Elliott je mene motivirao, a njegova suradljivost učinila je više od toga.

Trebali smo poraditi na usklađenosti, ali napokon smo se pozdravili s fazom nemotiviranosti i bili smo spremni za iskušavanje novih aktivnosti.

Šumske šetnje pokazale su mi što je Elliottova najveća nagrada, kada gubim njegov fokus i na što odmah dolazi. Na meni je bilo da ustrajem, ne pretjerujem u zahtjevima i realno postavim ciljeve u radu.

Trening sa psom trebala bi biti naša verzija meditacije u društvu psa. Za to je potreban balans. Tražila sam ga i nikako mi se nije dopadalo da prekinem rad u fazama kada se ja najviše zagrijem ne razmišljajući da sam potrošila pseću koncentraciju za taj dan.

Previše sam se fokusirala na svoj uspjeh u treniranju Elliotta da bi vidjela u čemu on stvarno uživa, a što ne želi blizu sebe.

Ako ste i vi slični meni i mojim ambicijama sa psom, želim vam dugu šumsku šetnju koja će vam raščistiti misli i poslat vas na pravi put za rad sa psom.

Ako nemate šumu u blizini, rezervirajte individualno savjetovanje na e-mail paspomjeri@gmail.com .

Na vama je kada ćete početi nizati uspjehe u radu sa psom i hoće li to biti popločano frustracijama.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top